nakskovŠesnaest godina od genocida u Srebrenici obilježeno je 18. juna u malom danskom gradu Nakskov. Među prisutnim gostima su bili direktor Instituta za nestale osobe Amor Mašović, Munira Subašić iz Udruženja "Majke enklave Srebrenica i Žepa", umjetnik i fotograf Tarik Samarah, glavni imam u Danskoj Nermin Babić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlić, predstavnik Turske dobrotvorne organizacije Mili Göris i drugi.

Ovo obilježavanje je organizirano pod okriljem Islamske zajednice u Danskoj, džemata Nakskov (kojeg čine 40 familija) na čelu sa Ramizom Radonjicom. Oko 500 bh. građana u Danskoj je došlo obilježiti šesnaestu godišnjicu genocida u našoj zemlji i odati počast nestalima. Munira Subašić je kazala da joj ovakav skup mnogo znači, te da se skoro najviše bh. građana u Danskoj odazove na obilježavanje genocida u Srebrenici.

Istakla je, također, kako se u ovoj godini desilo nešto najvažnije za žrtve, tj. hapšenje najvećeg ratnog zločinca, Ratka Mladića. "To je jedan dio pravde za nas majke. Naše mrtve niko ne može vratiti, ali ono što smo mi očekivali jeste da zločinci izađu pred lice pravde i odgovaraju za genocid počinjen nad našim mrtvima.

Udruženje je vrlo aktivno što se tiče svjedočenja protiv zločinaca. Smatram da je važno da se provodi i naša tužba kojom smo tužili Vladu Holandije i Ujedinjene narode. U septembru će se održati velika rasprava gdje će 11 preživjelih Srebreničana svjedočiti. Udruženje se također maksimalno angažiralo da pomogne djeci iz Srebrenice kako bi im pružili mogućnost upisa na fakultete, jer mnogi od njih žele studirati medicinu, pravo i slično, ali nemaju te mogućnosti."

Ove godine su, zajedno sa udruženjem iz Gračanice, napravile projekat heklanja bedževa u obliku ruže koje namjeravaju podijeliti. "Kroz te ruže pokazano je 11 latica, jer 11 je bilo genocida, a 11-og se i desio genocid. Heklana ruža se sastoji od dvije boje; bijele koja simbolizuje nevinost, a bijela je i boja čaršafa kojim se obavijaju tijela, dok zelena boja u sredini ruže reprezentira muslimanski narod."

Munira Subašić dodaje da je na jednom od njihovih sastanaka sa religijskim vođama, donesena odluka da je moguće ukopati samo jednu kost (ako ostali dijelovi tijela nisu pronađeni) kako bi se ukopala ta osoba. Mnoge majke nisu ukopale svoje najmilije čitave, jer je nemoguće pronaći sve kosti. To je veliko olakšanje za njih da mogu ukopati jednu kost koja može činiti jedno tijelo. Ove godine će biti 600 tijela i tabuta koji će biti spušteni 11. jula u Potočarima.

Muniri Subašić snagu daju obični ljudi koji je podržavaju. "Djeca koja su ostala bez roditelja u prvoj-drugoj godini života, kucaju na vrata našeg ndruženja i kažu: 'Majka Munira, šta treba pomoći, mi smo tu.' To mi daje snagu."

Tarik Samarah u svom izlaganju prisutnima pokazao je izložbu slika koje je uradio u zadnjih deset godina u Srebrenici i oko Srebrenice, o masovnim grobnicama, pronađenim tijelima, iskopanim igračkama, lutkama, uzimanja DNK analize i mnogih drugih potresnih fotografija. Iako se bavi dokumentarnom fotografijom, njegove izložbe su bile cenzurirane od strane Vlade Holandije i međunarodne zajednice, jer baš te dokumentarne fotografije nisu u najboljem svjetlu prikazale tu državu i zajednicu.

Amor Mašović je prisutne proveo kroz film masovnih grobnica pronađenih proteklih šetnaest godina u BiH. Poslije filma iznio je nekoliko podataka o godištima nestalih i ubijenih u BiH.

"Najmlađi registrirani logoraš, vjerovatno ikada od strane Međunarodnog komiteta Crvenog križa, zove se Almir. Njegova majka se porodila u zatvoru u Vlasenici i prvi zvanični dokument koji je izdat Almiru bila je knjižica Međunarodnog komiteta Crvenog križa da je on logoraš. Najstariji registrirani logoraš se zvala Hanka Kustura, registrirana u logoru Rasadnik u Rogatici, u 101. godini svog života. Pronađena je u dvorištu tog logora u masovnoj grobnici. Najmlađa registrirana nestala osoba se preziva Kurspahić i nema imena. U Ženevi je evidentirana kao 'Baby Kurspahić'. U Sarajevu, u našem institutu se zove 'Beba Kurspahić'. Nismo joj mogli dati ime jer joj ga ni njezini roditelji nisu stigli dati. Imala je manje od 48 sati života kada su je četnici zajedno sa majkom, sa još 35 Kurspahića i još više od 30 drugih Bošnjaka iz sela Koritnik, Općina Višegrad, zatvorili u kuću u Pionirskoj ulici u Višegradu, 14. juna 1992, zakovali vrata i prozore i zapalili."

Zbog svega kroz što smo prošli i vidjeli u filmu, zbog toga što se nalazimo ovdje, a ne u našim rodnim krajevima, Mašović naglašava da zapamtimo "da naš strah od zaborava bude veći od užasa kojeg smo bili primorani vidjeti i gledati danas".

Tokom programa hor iz Randersa je izveo nekoliko ilahija i recitacija. Po završetku, organizatori su pripremili ručak za prisutne, koji su imali priliku da porazgovaraju međusobno, te novčano pridonesu djeci iz Srebrenice kako bi im pomogli pri upisu na fakultete.

Drugi o manifestaciji u Nakskovu:

www.informer.ba

   

Dodatne informacije